Kako da prepoznate pravi med

Kristalizacija je najnormalnija prirodna pojava meda kod stajanja te zbog toga za kristalizirani med možemo biti sigurni da je prirodan. Do pojave kristalizacije dolazi zbog toga što glukoza (prirodni groždani šećer) u medu kod određene temperature ne ostaje u viskoznom stanju, već dolazi do formiranja kristalića i tako med najprije poprima kremasto (pasta) stanje, a kasnije, duljim stajanjem, postane krut.
Posebno je važno naglasiti da kristalizacija nema nikakav utjecaj na kemijski sastav meda.

Hoće li med prijeći iz tekućeg u kruto stanje (kristalizirati), ovisi u prvom pogledu o koncentraciji šećera u medu, količini vode i o relativnom omjeru dva glavna šećera glukoze (groždani) i fruktoze (voćni šećer) u medu. Ako med sadrži više glukoze, u tom slučaju brže kristalizira, a na brzinu kristalizacije utječu i uvjeti čuvanja, temperatura zraka i vlaga u prostoru te izloženost sunčevoj svjetlosti. Osim toga, na kristalizaciju utječe i od koje biljke potječe med.

Ako nekoliko kašika meda stavimo u mikrovalnu pećnicu, na visokoj temperaturi pravi med će se brzo karmelizirati. Vještački med će na visokoj temperaturi biti pun mjehurića i teško da će od njega postati karamel. 

Stavite malo meda kod mrava. Pčele instinktivno grade košnicu na drveću i među stijenama. One stavljaju med kako bi se zaštitile od štetočina, kao što su mravi. Mravi neće dirati prirodni med.

Napunite čašu vode i dodajte 1 žlicu meda. Čisti med će se zgrudati i spustiti na dno, a lažni med će se početi otapati.


Pravi med dat će vam osjećaj bockanja u ustima neposredno prije gutanja. Lažni med to ne može postići.

Da bismo se uvjerili da je med pravi pčelinji stavimo u staklenu teglu 2 kašike meda i 6 kašika čistog špirita, dobro u vrućoj vodi ugrijemo i promućkamo. Pravi pčelinji med će se rastopiti, dok umjetno pravljen med na dnu ostavlja bijeli trag. Ako u teglu ne stavimo špirit, nego samo vodu, pravi med će pasti na dno tegle, dok će se vještački med razliti po vodi. 
Pravi med možete testirati i na sljedeći način. Uzmete kašikom med iz tegle i podignete kašiku visoko iznad tegle. Pustite med da curi u teglu. Ako se med iz kašike neprekidno sliva u teglu, riječ je o pravom medu. Vještački med ne može curiti u neprekinutom nizu.

Ne vjerujte svemu što proizvodjači pišu na etiketama. U supemarketu uzmite teglu s medom i okrenite je naopačke. Ako se med rastegljivo odvaja od dna tegle i sporo kaplje znak je da u ruci držite čisti pčelinji med. Kod vještačkog meda, masa će se naglo odvojiti od dna tegle.

Uzmite malo meda i istrljajte po dlanu. Ako se prilikom sušenja jave kristalići šećera, med je vještački. Prirodni med se u istom slučaju zagrijava i pretvara više u vrstu ulja i nije ljepljiv.

Staviti na papirni ubrus nekoliko kapi meda. Vještački med će brzo promočiti papir, dok će prirodnom medu trebati više vremena da to učini. 

Zbog vode koju u sebi sadrži, vještački med neće dozvoliti da se palidrvce šibice umočeno u med zapali. Palidrvce umočeno u prirodni med će najnormalnije goriti.

Med možete testirati i uz pomoć hljeba. Namažite krišku hljeba medom i ostavite da odstoji. Od prirodnog meda hljeb će se skoriti, dok će od vještačkog meda hljeb postati vodenast. To je iz razloga što vještački med u sebi sadrži vodu.

U mnogim receptima za spremanje kolača žumanca od jajeta upotrebljavaju se bez kuhanja. Ako u žumance dodate prirodni med i dobro ga izmiješate, izgledat će isto kao da ste ga skuhali.

Ukoliko vam se na eksperimentirati s medom, držite se starog pravila da kvalitet nema cijenu. Naime, prirodni med je uvijek znantno skuplji od vještačkog.